Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova.

Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana ranije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika (Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić), a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje.

Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove.

Dani hrvatskog jezika obilježavaju se u Osnovnoj školi "Milan Sekulić" Lovinac na nastavi hrvatskog jezika gdje učenici uče o povijesti hrvatskog jezika. 

Dani hrvatskog jezika obilježeni su i u školskoj knjižnici radionicom u kojoj su učenici sami stvarali blackout poeziju. 

Naziv blackout (“zacrnjenje”) dolazi od prepoznatljivog vizualnog izgleda koji ova vrsta pjesama poprima nakon pretvorbe već gotovoga teksta u novu pjesničku cjelinu. Blackout pjesma izrađuje se tako da se uzme stranica nekog već postojećeg teksta (proze ili poezije, beletristike ili publicistike – nebitno), a zatim se u tom tekstu odabiru riječi koje će sačinjavati novu, neovisnu misaonu cjelinu, dok se ostatak nepotrebnih riječi zacrnjuje (ili precrtava) pisaljkom (najčešće markerom).